Kao generacija imamo jedinstvenu priliku zaštititi ljude na ovom planetu od klimatske i plastične krize.
Podaci su vrlo jasni. U razdoblju od 2000. do 2019. svjetska se proizvodnja plastike udvostručila, došavši do 460 milijuna proizvedenih tona godišnje. Ne poduzme li se nešto, do 2050. će se gotovo utrostručiti i, prema nekim procjenama, potrošiti 13% ili više preostalog Zemljinog ugljičnog proračuna kako bi se stupanj globalnog zagrijavanja zadržao ispod 1,5 °C.
Takva podivljala proizvodnja plastike ubrzava trostruku planetarnu krizu – klimatske promjene, onečišćenje i gubitak bioraznolikosti, ugrožavajući pri tom ljudsko zdravlje u nezamislivim razmjerima te povećavajući rasnu, rodnu i gospodarsku nejednakost diljem svijeta.
Bližimo se trećem krugu međunarodnih pregovora oko Globalnog sporazuma o plastici koji će se održati u Keniji, što je dobar povod za svjetske lidere da postave ambiciozna pravila kojima će se značajno smanjiti količina proizvedene plastike. To je jedini način rješavanja plastične krize i ublažavanja najgorih posljedica klimatske krize. Ukoliko svjetski lideri ne iskoriste priliku za ambicioznije ciljeve, svi ćemo biti u gubitku.
Za izbjegavanje najgorih posljedica potrebno je barem 75-postotno smanjenje proizvodnje
Promotrimo li plastičnu krizu kroz prizmu klime, najbolji dostupni matematički modeli (Eunomia i Pacific Environment) pokazuju da proizvodnju plastike treba srezati za 75% do 2050. želimo li globalno zagrijavanje zadržati ispod 1,5 °C i time spriječiti najgore posljedice brzog zagrijavanja planeta. Najnovije istraživanje Globalna inventura klimatskih promjena (Global Stocktake), upozorava nas da se manevarski prostor za držanje zagrijavanja ispod 1,5 °C munjevito smanjuje i zove na uzbunu – moramo učiniti mnogo više i biti puno brži od dosadašnjih inicijativa kako bismo zaštitili život na zemlji.
Jedan od načina je međunarodni dogovor oko toga da se proizvodnja plastike smanji za barem 75% do 2040. godine. Time, ne samo da će države lakše ostvariti svoje klimatske ciljeve već se otvaraju i prilike za nova radna mjesta, nove inovacije te rješenja za gospodarstvo s niskim emisijama ugljika, bez toksina, temeljeno na višekratnoj uporabi. Potreban nam je sporazum koji će štititi interese pogođenih zajednica i radnika, a ne industriju fosilnih goriva.
Kompanije koje proizvode fosilna goriva sasvim očekivano nastoje osujetiti ambiciozne ciljeve, uvjeravajući vlade u to što je, a što nije izvedivo na temelju vlastitog interesa, a to je što veća kratkoročna dobit. Pritom su autori nekoliko istaknutih izvještaja koji bi trebali pružiti bitne informacije za pregovore o Sporazumu ujedno konzultanti povezani s industrijom nafte i plina te štite biznis, umanjujući nužnost izravnog rješavanja problema s proizvodnjom plastike. Svjetski lideri moraju odlučno odbiti takav, u srži defetistički pristup.
Imajući iskustva u klimatskim pregovorima koji traju već desetljećima, znamo da su nam potrebna ambiciozna i globalno dogovorena pravila koja će smanjiti proizvodnju plastike i ubrzati pravednu tranziciju koja na prvo mjesto stavlja interese onih koji su najmanje pridonijeli ovoj krizi, ali plaćaju najvišu cijenu.
Stol je postavljen. Neka pravi posao započne.
Nedavno je objavljeni „Nulti nacrt” sporazuma u kojem se nalazi temeljni pravni okvir za globalno smanjenje proizvodnje plastike. Stol je postavljen i ono što sad najviše trebamo jest biti odvažni u ambiciji.
Globalni sporazum o plastici jedinstvena je generacijska prilika za rješavanje plastične krize. Zajedno s našim saveznicima u pokretu Break Free From Plastic (Oslobodimo se plastike), kao i milijunima ljudi koji aktivno rade na promjenama, možemo postići ovaj ambiciozan Globalni sporazum o plastici koji će zatvoriti ‘plastičnu slavinu’ i konačno privesti kraju plastično doba.
Graham Forbes Greenpeaceov je šef delegacije u pregovorima za Globalni sporazum o plastici i voditelj svjetske kampanje protiv plastike u ime Greenpeacea u SAD-u.