“Obnovljivi izvori energije su smjer u kojem će Hrvatska ići u idućih 10 godina”… “Naš potencijal je ogroman, pogotovo u suncu i vjetru”… ”Cilj je imati triput više vjetra i 20 puta više solarne energije”… “Sunčane elektrane na Cresu i Visu doprinijet će jačanju infrastrukture u funkciji razvoja turizma, jer će električnu energiju najviše proizvoditi onda kada je najpotrebnija, u razdobljima povećane potrošnje tijekom turističke sezone”…
Proteklih dana imali smo priliku u više navrata čuti navedene izjave. Ne, nisu ih izgovarali aktivisti za zaštitu okoliša nego ministar zaštite okoliša i energetike Tomislav Ćorić, odnosno prvi čovjek Hrvatske elektroprivrede Frane Barbarić! Poruke su to koje su čelni ljudi hrvatske energetike odaslali povodom HEP-ove najave prvog većeg vala ulaganja u obnovljive izvore energije, pogotovo energiju sunca, ali i u kontekstu donošenja nove energetske strategije za 2030. godinu.
Aktivisti Greenpeacea ispred zgrade Ministarstva zaštite okoliša i energetike © Maja Bota
Prvo, želimo pozdraviti najavu novih vjetrova koji su, čini se, zapuhali u hrvatskoj elektroprivredi – neki od njih čak i doslovno, s obzirom na to da HEP ujedno najavljuje i prvu vjetroelektranu u svom vlasništvu. Pritom posebno ohrabruje činjenica da su i HEP i nadležno ministarstvo prepoznali tijesnu vezu između našeg energetskog potencijala i turizma, koji je velik potrošač, ali može ujedno biti i proizvođač energije, ponajprije u ljetnim mjesecima kada je ona najpotrebnija. Upravo na to smo u Greenpeaceu ukazivali svih ovih godina, ističući kako u tranziciju prema obnovljivoj energetici – posebno solarnoj – treba maksimalno uključiti turističke subjekte, jer turizam je sektor koji financijski najbolje stoji, ima idealnu geografsku predispoziciju, ali i izravnu financijsku korist od korištenja solarne energije za vlastite potrebe.
Proteklih godina uporno smo ponavljali iste poruke koje danas, eto, izgovaraju ministar energetike i direktor HEP-a, dok su nas ne tako davno uvjeravali kako su ti “zeleni” nerealni u svojim zahtjevima, a “obnovljivci” preskupi i nepouzdani jer, znaju svi, sunca nema noću, a vjetar malo puše, malo ne puše. Svi ti tobožnji razlozi bili su ustvari izgovor za nečinjenje, jer su brojne zemlje, od našeg susjedstva do daleke Australije u međuvremenu napravile goleme iskorake u korištenju solarne i druge obnovljive energije.
Ne podsjećam na to iz želje za likovanjem. Naprotiv, iskreno me raduje što su u državnoj i energetskoj upravi prepoznali i javno zacrtali jedini logičan pravac razvoja – obnovljive izvore energije, opravdavajući tako, barem načelno, HEP-ov reklamni slogan “više od struje”. Međutim, ono što želim istaknuti je da se danas, dok najavljujemo zaokret prema obnovljivoj energetici, ne smijemo zadovoljavati prosječnim ciljevima nego, upravo obrnuto, u startu treba hrabro otići korak-dva dalje. Spominjem to u kontekstu donošenja nove energetske strategije na koju se ministar Ćorić proteklih mjeseci često poziva. Premda ambicija da se do 2030. godine udvadeseterostruče kapaciteti solara može zvučati impresivno, to još uvijek nije niti polovina onoga što Grčka ima već danas. Hrvatska, naime, može i mora bolje. U suprotnom, nedovoljno ambiciozna energetska tranzicija svest će se uglavnom na ono do čega bi svjetski i europski trendovi sami po sebi doveli, bez posebnih mjera i politika države.
Aktivisti Greenpeacea u Zadru ukazuju na neiskorišteni solarni potencijal
Zato ministar Ćorić, kad govori o ciljevima za 2050. godinu, treba imati na umu 100%, a ne “najmanje 56%” obnovljivih izvora energije, što smo također od njega mogli čuti ovih dana. Stopostotni prelazak na obnovljive izvore energije do 2050. ne samo da je moguć i realan nego je i ekonomski opravdan, otvara radna mjesta i donosi korist društvu u cjelini – potvrdila je to i stručna studija koju je Greenpeace objavio prije nekoliko godina. Dužnost je to i obaveza posebno onih koji danas donose odluke koje se životno tiču budućih generacija – mladih koji ovih dana s pravom prosvjeduju tražeći od političara ambicije i akciju za sprečavanje klimatske katastrofe. Stoga, gospodine Ćoriću i gospodine Barbariću, budite ambiciozni jer vaše odluke su puno, puno “više od struje”!