Pandemija koronavirusa podsjetila nas je koliko smo duboko povezani s prirodom i koliko se oslanjamo na nju. Također nam je pokazala da naši postojeći gospodarski sustavi ne funkcioniraju, budući da se vode suludim životnim ritmom, razularenom potrošnjom i stavljanjem cijene na sve, pa i na prirodu. Sad se jasno vidi da nema nikakve smislene veze između nepokolebljivog i pohlepnog gospodarskog rasta i našeg blagostanja. No što nam preostaje?
Ljudi već neko vrijeme u kružnom gospodarstvu traže rješenja za probleme izazvane zastarjelim neoliberalnim gospodarskim sustavom kakav imamo sada. Godinama se to kružno gospodarstvo promiče kao čarobni štapić koji će riješiti sve okolišne probleme našeg planeta. Velike i male korporacije diljem svijeta tvrde da je upravo to rješenje za klimatske promjene, gubitak bioraznolikosti…ma sve što vam padne na pamet. Zašto? Zato što bi se tim čarobnim štapićem trebala povećati održivost okoliša, a da se pritom i dalje potiče bijesan gospodarski rast još učinkovitijim korištenjem vrijednih resursa.
… što bi bilo fantastično da je doista moguće! Svi bi onda mirno spavali i ne bi brinuli o preživljavanju na našem planetu. Nitko se ne bi uzrujavao oko ideje da mora preseliti na Mars. A ja bih, osim toga, prestala gubiti prijatelje zato što stalno govorim kako ne smijemo trošiti kao da su nam resursi beskonačni.
Ali ne. Nažalost, kružno gospodarstvo samo po sebi neće nas spasiti.
Vratimo se korak unatrag.
Što je to kružno gospodarstvo?
Kružno gospodarstvo je gospodarski sustav kojemu je cilj svesti proizvodnju otpada na najmanju moguću mjeru i što bolje iskoristiti resurse. U kružnom se gospodarstvu smanjuju potrošnja resursa, stvaranje otpada, emisije štetnih plinova i gubitak energije smanjivanjem potrošnje i proizvodnje. Riječ je o dugotrajnom dizajnu, održavanju, popravljanju, ponovnom korištenju, preradi, prenamjeni i, tek naposljetku, recikliranju. Ovaj je pristup potpuno u suprotnosti s proizvodnim modelom koji imamo sada, a taj je: „uzmi, napravi i odbaci”. Zasad zvuči dobro!
No, kao i sa svim drugim stvarima, korporacije izaberu samo ono što im odgovara. A to je da se usredotoče samo na zatvaranje kruga s naglaskom na recikliranje.
Drugim riječima, korporacije svu odgovornost svaljuju na nas. To što je Zemlja sve prljavija nije njihova krivica, već naša. Jer ne recikliramo dovoljno. Također polažu neutemeljenu vjeru u to da će nas neko tehnološko rješenje maknuti s ove zagađujuće i smrtonosne putanje na kojoj se nalazimo. Namjerno su izostavile iz jednadžbe usporavanje ukupne potrošnje i proizvodnje materijala, resursa i energije i dugoročno sprječavanje proizvodnje otpada, čiji je smisao da otpada uopće više ne bude.
Naravno, daleko veći profiti leže u tome da nam prodaju priču kako će neka tehnologija sve to riješiti, tako da slobodno nastavimo po starome, umjesto da se pozabavimo uzrokom problema, a to su konzumerizam i pretjerana potrošnja.
Možda ćete reći, pa i to je bolje nego ništa.
Da, ali kružno gospodarstvo može nam se obiti o glavu.
Recikliranje nije ni blizu 100%-tne učinkovitosti, a mnogi se resursi, poput energije, ne mogu reciklirati. Oslanjati se samo na recikliranje može dovesti do paradoksa tj. do toga da povećamo potražnju i time proizvodimo još više stvari i iskorištavamo još više resursa da ih proizvedemo. Drugim riječima, samo recikliranje je pijesak u oči kad se govori o stvarnom rješenju, a to je sprječavanje onečišćenja na izvoru.
Čak i kad bi se svi resursi i materijali mogli reciklirati, a recikliranje bilo 100% učinkovito, količina potrošenih resursa i materijala koji bi se mogli reciklirati uvijek bi bila manja od one potrebne za gospodarski rast. Da nadoknadimo tu razliku morali bismo i dalje bušiti i rušiti svoj put kroz prirodu.
Otkud onda krenuti?
Krenimo od toga da dodamo riječ „usporeno” izrazu „kružno gospodarstvo”, jer riječi ipak imaju svoju težinu.
Da bi naše gospodarstvo dovelo do oporavka i osiguralo uvjete za život i rast, nije dovoljno samo reciklirati sve više toga sve brže, već trebamo i usporiti tijek i zatvoriti krug tako što ćemo smanjiti proizvodnju i potrošnju. To znači da na vrh ljestvice treba staviti načela „ne uzimaj” (u smislu ne treba mi) i „smanji”. Time bismo se izravno suočili s konzumerizmom, pretjeranom potrošnjom i pretjeranom proizvodnjom i doveli u pitanje sam pojam gospodarskog rasta.
Da… to zapravo znači trošiti manje i…
… pronalaziti smislena i ekološki prihvatljiva dizajnerska rješenja koja će osigurati održive ekosustave za sve nas.
Ta rješenja bi trebala biti:
· JEDNOSTAVNA – treba koristiti alate koje je jednostavno razumjeti i popraviti
· OBZIRNA PREMA RESURSU – U proizvodnji treba biti svjestan vrijednosti svih resursa i načina kako ih učinkovito iskoristiti sa što manje otpada.
· SVRHOVITA – Proizvode treba osmisliti tako da budu dugovječni i da se koriste što duže, kako bi ih se što manje moralo ponovno kupovati. Moraju biti trajni, popravljivi, namijenjeni višekratnom korištenju, obnovljivi i reciklabilni. Trajnost proizvoda i njegovo odlaganje moraju biti predviđeni još u fazi osmišljavanja, uključujući i uporabne materijale.
· VIŠENAMJENSKA – Mogućnost rastavljanja i modularnost ključni su za popravljanje i višestruke namjene proizvoda.
· OSMIŠLJENA GLOBALNO, PROIZVEDENA LOKALNO – Time se objedinjuje znanje o proizvodnji iz cijelog svijeta, ali se proizvodi i koristi lokalno.
… staviti težište na istinsku održivost kako bi se spriječili i smanjili utjecaji na okoliš tijekom cijelog životnog ciklusa proizvoda i zaštitio naš planet te:
· SPRIJEČITI i svesti na najmanju mjeru utjecaj dijelova i materijala na okoliš;
· Svoje dijelove i materijale nabavljati LOKALNO;
· Koristiti učinkovitu i OBNOVLJIVU ENERGIJU;
· Ukloniti sve TOKSIČNE kemikalije i onečišćivala;
· Izbjegavati stvaranje OTPADA te osigurati da nusproizvodi postanu resursi u budućoj proizvodnji.
… omogućiti otvoreni pristup informacijama i standardima kako bi se proizvodi mogli popravljati i potaknuti inovacije, što znači da su informacije i standardi:
· BESPLATNI – informacije su dostupne svima.
· PROMJENJIVI – tj. dani u formatima koji omogućavaju mijenjanje, dodavanje, nadogradnju, učenje i poboljšanja.
· OTVORENI – da su dostupni pod otvorenim licencama koje omogućavaju decentraliziranu suradnju, pravo na popravljanje i pristup uputama za popravljanje te rezervnim dijelovima.
No je li ovo usporeno kružno gospodarstvo zaista krenulo?
Je! Neki konkretni koraci koji već mijenjaju gospodarski krajolik i našu kulturu obuhvaćaju porezne olakšice za popravak, ograničavanje marketinškog oglašavanja, obavezu prihvaćanja povrata ili zakonsku regulaciju kojom se proširuju odgovornosti proizvođača. Tu su i prestanak korištenja štetnih kemikalija, smanjenje potrošnje resursa poput energije, vode i sirovina te uspostavljanje boljih radnih praksi (plaća, normi, zdravstvene zaštite, radnih sati itd.) u proizvodnji, poljoprivredi i rudarenju. Kako bi poboljšali proizvodnju ljudi je usporavaju i čine otpornijom. Tu su i novi, alternativni poslovni modeli (npr. zajednička uporaba, iznajmljivanje, zadruge, izostanak hijerarhija, trajniji modni trendovi) koji su postali uobičajeni u nekim tvrtkama i organizacijama, a omogućavaju usporenije kružno gospodarstvo.
Za istinski usporeno kružno gospodarstvo potrebno je sve od više navedenoga, a usto i izrazita transparentnost, odgovornost za svoje postupke, suradnja i lokalizacija u svim lancima vrijednosti, industrijama i pokretima. Sve gore navedeno će naposljetku dovesti do gospodarstva koje se temelji na zajedničkom vlasništvu namijenjenom stvaranju vrijednosti za njegove sudionike te do poštenih i pravednih rezultata koji čuvaju resurse i naš ekosustav na korist većine umjesto nekolicine.
Štoviše, istinsko usporeno kružno gospodarstvo podrazumijeva da će se kultura kružnosti odraziti i na naš društveni sustav, uključujući financijske usluge, strukturu tvrtki, političke okvire i kulturne norme. To je jedan od načina za potporu kružnim gospodarstvima u njihovom istinskom obliku, a ne samo kruženjem materijala radi rasta i stvaranja što većeg profita. Potrebno je i kruženje vrijednosti koje će podržati pozitivne i nužne promjene u društvu i okolišu, čime će se stvoriti kružno gospodarstvo bogatstva u službi općeg dobra.
A budući da nas pandemija tjera da usporimo svoju svakodnevnu rutinu, imamo priliku ponovno osmisliti kako da usporimo potrošnju, promijenimo njezin obrazac i tome prilagodimo svoje proizvodne modele. Ova nam je kriza dala priliku da ponovno razmislimo o svojoj budućnosti i osmislimo nove sustave na kojima će se temeljiti naše gospodarstvo. Ne dopustimo da nam i ova prilika završi na smetlištu!
Paula Tejón Carbajal, voditeljica globalnih kampanja, Greenpeace International.