Svaki put kada su u središtu pozornosti zbog katastrofalnih posljedica svojeg poslovanja, fosilne kompanije serviraju nam iste stare prevarantske argumente. Umorni ste od njihovih lažnih izgovora? I mi smo. U nastavku navodimo njihove najčešće laži i činjenice koje ih pobijaju.
Izjava o odricanju od odgovornosti: Slike izvršnih direktora korištene u ovoj kampanji su prepravljene i obrađene u ilustrativne svrhe. Ilustracije su stvorene bez upotrebe generativne umjetne inteligencije.
Lažni izgovor br. 1: „Samo odgovaramo na zahtjeve potrošača”
Prebacivanje odgovornosti na potrošače umjesto uključivanja u stvarnu energetsku tranziciju, klasičan je izgovor fosilnih kompanija za klimatsko nedjelovanje. Ovdje se ne radi o altruističnoj namjeri da se zadovolje potrebe stanovništva, već o prioritiziranju vlastite dobiti (dok su 2023. ljudi jedva pokrivali svoje energetske troškove, kompanije za fosilna goriva ostvarile su rekordnu dobit) i profitabilnosti nafte i plina, a sve na štetu okoliša, klime i našeg zdravlja.
Štoviše, fosilne kompanije čine sve što mogu kako bismo ostali ovisnici o plinu. U Europi su kompanije za fosilna goriva cinično iskoristile rat u Ukrajini i strah od energetske krize kako bi fosilna goriva istaknule kao jedino rješenje za sprečavanje krize te su na prevaru pogurnule europske države u golema nepotrebna ulaganja. To se može vidjeti, među ostalim, iz primjera projekta TotalEnergiesa za LNG terminal u Francuskoj ili OMV-ovog projekta Neptun Deep za eksploataciju plina u Rumunjskoj.
Lažni izgovor br. 2: „Plin je tranzicijsko gorivo”
Tvrdnja da plin spada u čistu ili niskougljičnu energiju potpuno je netočna. Plin je fosilno gorivo, baš kao i ugljen i nafta i već sada čini 22 % globalnih emisija stakleničkih plinova iz izgaranja fosilnih goriva. Posljedice upotrebe plina nisu ograničene samo na klimu, tu su i nanošenje štete okolišu, uništavanje biološke raznolikosti, kršenje ljudskih prava, geopolitički sukobi i sl.
I suprotno onome što fosilne kompanije često tvrde, potpuno obnovljivom energetskom sustavu fosilni plin uopće nije potreban. Kostarika se 2018. godine punih 300 dana oslanjala samo na obnovljivu energiju. Mnoge studije pokazuju da je energetski sustav sa 100 posto obnovljivim izvorima već ostvariv u mnogim zemljama, među ostalima u Njemačkoj ili na Filipinima. Napuštanje plina može se postići njegovom zamjenom rješenjima obnovljivih izvora energije putem elektrifikacije, smanjenjem ukupne potražnje za energijom putem učinkovitosti i dostatnosti te razvojem skladištenja energije i fleksibilnosti potražnje.
Lažni izgovor br. 3: „Ne možemo se odmaknuti od fosilnih goriva preko noći”
Kako bi opravdale svoje aktivnosti štetne za klimu, fosilne kompanije stalno koriste argument „ajmo pričekati i vidjeti”. Ne smijemo zaboraviti da su one već desetljećima itekako svjesne svoje uloge i odgovornosti za klimatsku krizu i štete koju uzrokuju, ali i dalje se drže proizvodnje fosilnih goriva.
Klimatska kriza se pogoršava. Ako želimo postići cilj od 1,5 stupnja, odmah moramo zaustaviti sve nove fosilne projekte te postupno ukinuti fosilna goriva do sredine stoljeća, pri čemu bi industrijalizirane zemlje trebale djelovati prve. Ne možemo se odmaknuti od fosilnih goriva preko noći, ali to moramo učiniti brzo. Kako bi ova energetska tranzicija bila uspješna, mora zadovoljiti potrebe stanovništva, osigurati pravednu tranziciju za radnike i sve to mora početi odmah.
Lažni izgovor br. 4: „Puno ulažemo u obnovljive izvore energije”
Kristalno je jasno: fosilne kompanije namjeravaju ostati fosilne što duže. Iako u svom oglašavanju upotrebljavaju obnovljive izvore energije u svrhu greenwashinga, njihova stvarna ulaganja u obnovljive izvore energije su minimalna. Samo 7,3 posto ulaganja 12 velikih europskih naftnih i plinskih kompanija u 2022. godini bilo je usmjereno u obnovljivu energiju, dok je s preostalih 92,7 posto financirano uobičajeno fosilno poslovanje, a u nekim slučajevima čak i njegovo širenje. Udio obnovljive energije u energetskom miksu ovih 12 kompanija u 2022. bio je u prosjeku ispod jedan posto. Na globalnoj razini, naftne i plinske kompanije trenutačno čine samo 1 % svih globalnih ulaganja u čistu energiju.
Navedene brojke jasno pokazuju da industrija fosilnih goriva nema gotovo nikakvu ulogu u globalnoj energetskoj tranziciji i ne može se shvatiti ozbiljno. Mnoge kompanije čak najavljuju planove za daljnje povećanje proizvodnje nafte i plina u narednim godinama.
Lažni izgovor br. 5: „Doprinosimo gospodarstvu i poboljšavamo uvjete života u zemljama u razvoju”
Eksploatacija nafte i plina prvenstveno služi privatnim interesima kompanija koje se bave fosilnim gorivima. Projekti koji korporacije razvijaju u zemljama globalnog juga dio su neokolonijalne logike. Korumpirane elite često stavljaju prihode u džep, dok lokalne zajednice trpe opasne posljedice vađenja fosilnih goriva. Širenjem projekata te su zemlje i zajednice zarobljene u toksičnom gospodarskom sustavu koji se temelji na fosilnim gorivima.
U Jemenu, naftne aktivnosti tvrtke TotalEnergies uzrokuju ozbiljnu kontaminaciju tla i podzemnih voda, s katastrofalnim zdravstvenim posljedicama. U Ugandi i Tanzaniji ljude se lišava njihove zemlje: procjenjuje se da će više od 118 000 ljudi biti raseljeno zbog projekata EACOP i Tilenga. Ukratko, kršenja ljudskih prava zbog fosilnih goriva široko su rasprostranjena, kako je ustanovio Greenpeace u Belgiji.
Lažni izgovor br. 6: „Ako mi to ne činimo, netko drugi hoće”
Ovo je klasična strategija skretanja s teme. Odgovor „a što je s drugim tvrtkama” primjer je whataboutisma, tehnike odgovaranja na optužbu iznošenjem protuoptužbe ili postavljanjem drugog pitanja. U stvarnosti to ne drži vodu. Greenpeace u Francuskoj mobilizirao se 2018. kako bi zaustavio projekt kompanije TotalEnergies na Amazonskom grebenu. Nakon toga, nijedna druga kompanija nije započela sa istraživanjem nafte u tom zaštićenom području.
Lisa Göldner voditeljica je Greenpeaceove kampanje za budućnost bez fosilnih goriva (Fossil Free Future).