Rat u Ukrajini je svakako doprinio, kako energetskoj nesigurnosti u Europi, tako i povećanju troškova kućanstava, strahu od prekida opskrbe, ali i želji za čim većom energetskom neovisnošću. Od početka rata, u posljednje dvije godine mnogo se toga promijenilo. Iako je Europa još uvijek prilično daleko od izlaska iz fosilnog doba, statistika bilježi neke pozitivne pomake. Ili bolje rečeno – odmake. Naime, u razdoblju od kolovoza 2022. do ožujka 2023. godine potrošnja plina smanjila se u Europi za 17.7 posto. Istovremeno, prema podacima Eurostata iz 2022. godine, 23 posto ukupne energetske potrošnje proizašlo je iz obnovljivih izvora energije, što je tri posto više nego 2020, ali još uvijek gotovo upola manje od cilja zacrtanog do 2030, a to je 45 posto.
Pregled potrošnje plina: Potrošnja plina u EU pala je za 17,7% u razdoblju od kolovoza 2022. do ožujka 2023, u usporedbi s prosječnom potrošnjom plina za iste mjesece (kolovoz-ožujak) između 2017. i 2022.
Trend smanjenja potrošnje plina nastavljen je u drugom kvartalu 2023. godine, njegova proizvodnja je pala, a pao je i uvoz, uglavnom zbog smanjene potražnje, znatno nižih isporuka ruskog plina te značajnog povećanja udjela LNG-a. U drugom kvartalu prošle godine ruski plin činio je 14 posto ukupnog europskog uvoza plina, što je za čak 74 posto manje u odnosu na razdoblje prije rata u Ukrajini.
No, s druge strane energetska sigurnost postala je najvažnije energetsko pitanje pa su europske zemlje krenule u novu utrku za LNG ugovore i izgradnju infrastrukture (EU je u 2022. uvezla oko 130 milijardi kubnih metara fosilnog plina, što je povećanje od 60 posto u odnosu na 80 milijardi kubnih metara uvezenih 2021). Sve to usporava zelenu tranziciju na koju se Europa obvezala, uključujući i Hrvatsku, u kojoj se također ponosno najavljuju proširenja LNG infrastrukture.
Na žalost, koncept energetske neovisnosti se u našim nacionalnim i političkim okvirima doživio kao prilika za daljnje širenje plinske infrastrukture, a ne za ambiciozan zaokret u smjeru obnovljivih izvora energije, kao jedini smjer ka pravoj domaćoj proizvodnji energije i neovisnosti u pravom smislu riječi.
Jedan od glavnih ubojica klime je fosilni plin i širenje njegove infrastrukture moramo čim prije zaustaviti. A plin se koristi u mnogobrojnim sektorima poput proizvodnje električne energije, u industrijskoj proizvodnji, građevini, prijevozu i sl. Najveći dio finalne potrošnje energije u europskim kućanstvima čine fosilni plin (33,5%) i električna energija (25%). Fosilni plin je vodeći energent za grijanje kućanstava u EU, s prilično stabilnim udjelom koji je u 2021. godini iznosio 40 posto. Udio nafte je u opadanju (-14 bodova), ali je i dalje je značajan u, primjerice, otočnim zemljama. Istovremeno, grijanje na drva bilježi rast od 13 postotnih poena.
Najveći udjeli plina u proizvodnji električne energije u zemljama EU 27 u 2022. godini
Globalnu ovisnost o plinu možemo smanjiti povećanjem udjela obnovljivih izvora energije. To je dugoročno i najvažnije rješenje koje se može izgraditi puno brže i jeftinije u odnosu na izgradnju infrastrukture za fosilni plin. Paralelno, vrlo važna mjera je i energetska učinkovitost. Osim što dovodi do manje potrošnje energije, energetska učinkovitost donosi i druge blagodati poput smanjenja siromaštva i zagađenja zraka, a otvara i prilike za nova radna mjesta.
Diljem Europe postoje vrlo pozitivni primjeri energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije za potrebe grijanja kućanstava, sustava koji su najveći potrošači energije. Jedan od njih je u nizozemskom Arnhemu, gdje je realiziran projekt renovacije 96 manjih obiteljskih kuća izgrađenih izvorno u 50-im godinama prošlog stoljeća, u kojima živi 400 stanovnika. Prije osam godina kuće su obnovljene u energetske objekte s nultim emisijama. Ukupna količina energije koju svaka kuća koristi na godišnjoj razini jednaka je količini obnovljive energije proizvedene na licu mjesta.
U bečkom okrugu Simmering nedavno je u pogon krenuo najveći sustav toplinskih dizalica u Europi. Gradnja je počela prije godinu i pol dana, na zemljištu pored pročišćivača za otpadne vode. Toplinska energija otpadnih voda dosad je neiskorištena otjecala u dunavski kanal no sada će se pomoću dizalica topline njome grijati 56 tisuća bečkih kućanstava. Udio toplana koje koriste obnovljive izvore energije sada je povećan za sedam posto. Ovakvim i sličnim projektima u Austriji se provodi zelena tranzicija i ostvarenje cilja da Beč do 2040. postane klimatski neutralan grad.
Od primjera dobre prakse u susjedstvu ima se štogod naučiti no ono važnije je čim prije te primjere početi primjenjivati u vlastitoj praksi.
Akcija Greenpeacea CEE 2021. pri otvaranju LNG offshore platforme u Jadranu kojom su pozvani čelnici EU da se odmaknu od fosilnog plina kao lažnog rješenja za klimatsku krizu. Aktivisti na gumenjacima ispisali su na 300 metara dugačkom objektu “UBOJICA KLIME!”
Svijest o štetnim posljedicama fosilne industrije na klimu polako se, ali sigurno mijenja. Prirodni obnovljivi resursi su nam dostupni. Tehnologija postoji. Sad nam još trebaju politički lideri koji će interese i zdravlje stanovništva, zajedno s očuvanjem klime, uvrstiti među svoje prioritete.