Inspirativna priča iz Mađarske i Hrvatske
„Povezali smo se kao susjedi i postali prijatelji”, kaže Suzana Dobrić o građanskoj inicijativi za zaštitu parka u zagrebačkoj četvrti Savica. Nakon što su izborili pobjedu protiv ne jednog, već dva projekta koja su ugrozila opstanak stabala u parku, susjedi na Savici više nisu stranci jedni drugima.
„Više ne osjećamo potrebu odlaziti u središte grada na druženje. Uvijek možemo svratiti kod susjeda na kavu ili pivu”, opisuje Dobrić atmosferu u inicijativi „Savica ZA Park”.
Zbližavanje susjeda započelo je 2016., kada su gradske vlasti dale dozvolu za gradnju crkve u jedinom zelenilu u četvrti koje je stanovnicima služilo kao park.
„Nismo bili protiv crkve nego protiv gradnje na zelenoj površini. Nismo htjeli izgubiti svoj park. Kada je sunčano park je pun ljudi, a kako je i velik, jedino je mjesto na kojem se djeca mogu sigurno igrati”, objašnjava naša sugovornica.
Da bi zaustavila projekt gradnje, inicijativa je organizirala prosvjede i raznovrsna okupljanja ljudi u parku, ali je pokrenula i pravnu borbu.
„Možda najvažniji prosvjed koji smo organizirali je bio onaj kada smo poslali balone u zrak na visinu koju bi dosegla planirana građevina, ne bi li pokazali kako bi taj projekt drastično promijenio ovo područje”, kaže Dobrić.
Zahvaljujući njihovim naporima od gradnje se odustalo, no uskoro su stanovnici opet morali u borbu za zaštitu parka. Gradonačelnik ga je odlučio preurediti umjetnim materijalima poput gumenih i betonskih površina, što je stanovnicima bilo neprihvatljivo. Htjeli su da park zadrži svoja stabla i prirodan izgled.
„Stali smo pred strojeve i branili park svojim tijelima. Kampirali smo u parku 45 dana, sve dok gradonačelnik nije odustao od svog destruktivnog plana”, kaže Dobrić, jedna od 12 članova u organizaciji inicijative.
Šljunkovitim obalama Dunava u Budimpešti također se spremala trajna promjena. Gradske su vlasti namjeravale tamo postaviti montažne zidove da zaštite stambene zgrade i hotele koji su bespravno sagrađeni na poplavnom pojasu rijeke. Planom je predviđena sječa 1.500 stabala i prenamjena postojećeg rekreacijskog prostora uz rijeku u građevinski radi izgradnje još zgrada.
„Želimo pronaći rješenje, a da pritom ne uništimo prirodu”, kaže Évi Kalló, članica upravnog odbora aktivističke organizacije FÁK a Rómain iz Budimpešte, koja je uspjela zaštititi svoj komadić prirode u mađarskom glavnom gradu.
Borba je počela 2013., kada je organiziran prvi veliki prosvjed. Od samoga početka odlučili su dodati pozitivnu vibru svojoj borbi pa su osim prosvjeda organizirali i obiteljska događanja kako bi pomogli sugrađanima ponovo se povezati s prirodom. „Organizirali smo sadnju stabala, veslačka okupljanja, a prošle smo godine obalu rijeke pretvorili u javno kupalište, mada je plivanje u Dunavu zabranjeno. Svrha je te akcije bilo promicanje uspostave stalne plaže na Dunavu”, objašnjava Kalló, koja se inicijativi pridružila 2016.
„Živim u stambenoj četvrti nekoliko stotina metara od rijeke. Nemam svoj vlastiti vrt i drugog prirodnog okoliša osim Dunava. Kao veslačica mnogo vremena provodim na rijeci. Strašno je i pomisliti da bi netko sasjekao tolika stabla u doba kad u gradu već osjećamo posljedice klimatskih promjena”, kaže.
U gradovima Srednje Europe poput Budimpešte i Zagreba ljeta su već sad toplija nego ranije, a stabla su presudna za ublažavanje gradske vrućine. Hlađenje gradova važno je i za ljudsko zdravlje jer se time smanjuje opasnost od toplinskih udara.
Kalló i njezina grupa žele da se obnove protupoplavni nasipi, što je rješenje koje ne bi ugrožavalo stabla i prirodni izgled riječne obale. Promjena gradskih vlasti 2019. bio je za njih korak u pravom smjeru.
„Prethodni gradonačelnik uopće nije htio razgovarati s nama, a sada smo uključeni u planiranje grada. No, problema ima i dalje. Sadašnja uprava želi sačuvati prirodu uz rijeku, ali će trebati još dosta vremena da ponište sve ranije odluke”, objašnjava Kalló.
Slično kao i u Zagrebu, godine suradnje na zajedničkim ciljevima snažnije su povezale susjede.
„Danas surađujemo s lokalnim stanovništvom, veslačima, vlasnicima restorana i drugim skupinama zainteresiranima za ovo područje i razgovaramo kako bi ono trebalo izgledati za 20 godina”, kaže Kalló.
U hrvatskom smo glavnom gradu razgovarali sa Suzanom Dobrić na dan postavljanja ploče s imenom parka, kao konačne potvrde da će park ovdje i ostati. Gradska ga je skupština i službeno proglasila parkom, a nazvan je Marija Ružička Strozzi po poznatoj glumici s početka 20. stoljeća. Bila je to još jedna pobjeda građana u gradu u kojem su tek rijetke ulice nazvane po ženama.
Objema inicijativama je njihova borba donijela osjećaj kvartovskog zajedništva.
„Sada se građani bave i drugim problemima u susjedstvu poput obnove školske zgrade, koja je u lošem stanju. Kao organizirana zajednica možemo bolje braniti svoje interese”, zaključuje Dobrić.
KAKO SE PRIDRUŽITI POKRETU
U Mađarskoj:
FB https://www.facebook.com/FakARomain
e-mail: [email protected]
U Hrvatskoj:
Web http://www.cuvamonaspark.com/
FB https://www.facebook.com/savicazapark
e-mail [email protected]