Još do nedavno, jedini način na koji su susjedi i prijatelji međusobno ‘dijelili’ energiju, bilo je dijeljenje tereta nošenja plinskih boca ili drva za grijanje. Danas su i pojam dijeljenja i sama energija poprimili sasvim drugačiju dimenziju.
Energetske zajednice sve su popularniji oblik udruživanja građana prilikom proizvodnje, dijeljenja i prodaje energije koja dolazi iz obnovljivih izvora – ponajviše solarnih i vjetroelektrana. Na taj način, osim što smanjuju račune za struju, građani doprinose čuvanju okoliša i klime, ali i često pomažu ranjivim i siromašnim pripadnicima svoje zajednice. U Hrvatskoj postoji regulativni okvir koji smo preuzeli iz EU, međutim kroz primjere raznih pokušaja građanskih inicijativa vidjeli smo da je on iznimno teško provediv u praksi. Pridodamo li tomu i brojne birokratske zavrzlame, ne čudi što u Hrvatskoj za sada imamo službeno registriranu samo jednu energetsku zajednicu. S time da je ta prva ušla u Registar energetskih zajednica građana tek nedavno.
Iako birokratskih problema ima i drugdje (nismo mi jedini koji pokušavamo doći do daha plivajući kroz hrpu formulara i nelogičnih propisa), primjeri nekih europskih zemalja pokazuju da, gdje vlasti imaju sluha, ima i rezultata.
Greenpeace je za medije središnje i jugoistočne Europe organizirao studijsko putovanje u Španjolsku, gdje smo se iz prve ruke upoznali s primjerima dobre prakse u organizaciji i funkcioniranju energetskih zajednica. Španjolska bilježi procvat takvog oblika udruživanja i trenutno ih je u toj zemlji više od 300. Većina ih je osnovana u posljednje dvije godine.
Zahvaljujući dobrim projektima prepoznatima od strane EU-a, volji građana koji u svom sudjelovanju u takvim projektima ne gledaju isključivo financijsku već i ekološko-društvenu korist te osviještenih čelnika lokalnih zajednica koji guraju projekte, energetske zajednice u Španjolskoj više nisu samo dobre ideje ili projekti na papiru već živi primjeri modela u kojem i građani postaju dio zelene tranzicije.
Po broju energetskih zajednica u Španjolskoj prednjači regija Katalonija, a Osona, županija u središnjoj Kataloniji ih ima najviše po kvadratnom kilometru. Osona broji 164 tisuće stanovnika i 50 općina, s time da 43 općine imaju manje od pet tisuća stanovnika. Trenutno je uspostavljeno pet energetskih projekata u zajednici i još 19 općina u kojima se projekti pokreću. U glavnom gradu Vicu osnovana je i tzv. energetska zadruga druge razine, Osona Energia Cooperativa, koju je županija osnovala kako bi podržala razvoj energetskih zajednica na terenu. Zadruga ne proizvodi energiju, već olakšava i profesionalizira rad zajednica. Takva mreža podrške za građane bila je ključna za uspjeh tog modela u regiji.
U većini slučajeva energetske zajednice financiraju se kombinacijom potpora iz EU fondova i kredita komercijalnih banaka. Nakon dobivanja potpora kreću kampanje za pridobivanje novih članova zajednice koji plaćaju jednokratnu članarinu koja se prosječno kreće od 50 do 100 eura, s time da su obitelji koje se bore s energetskim siromaštvom uglavnom oslobođene plaćanja članarine.
I mnoge druge općine u Španjolskoj su aktivne u osnivanju zajednica, dajući krovove javnih zgrada lokalnim zadrugama na raspolaganje, da na njih instaliraju solarne panele ili sa već instaliranim solarima na krovovima kojima onda zadruge upravljaju, što je za energetske zajednice brži i jednostavniji način.
Jedan od dobrih primjera je općina Balenya, gdje je prije dvije godine pokrenut visoko cijenjen projekt na europskoj razini, Balenyà Sostenible, koji se uzima kao primjer koji bi trebalo slijediti u drugim zemljama EU.
U energetskoj zajednici Balenye sudjeluje 250 obitelji, što je oko 15 posto stanovnika općine, koji dijele 450 tisuća kilovatsati proizvedene energije godišnje, na pet solarnih instalacija koje je financirala općina (nogometno igralište, zgrada općine, škole i industrijska postrojenja). Godišnje uštede na računima za struju građanima iznose oko 250 eura. S obzirom na to da je životni vijek solara oko 30 godina, članovi su procijenili da će u tom razdoblju uštedjeti 3,9 milijuna eura na računima te 3.341 tona CO2. Ulaganja u pet solarnih instalacija iznosila su 700 tisuća eura i za deset godina investicija će biti otplaćena. Zajednica je postavila i pet punionica za električne automobile te posjeduje električna vozila koje članovi zajednice mogu vrlo povoljno unajmiti putem aplikacije.
Katalonija se može pohvaliti još jednim jedinstvenim projektom Viure de l’aire u općini Pujalt, prvom i za sada jedinom zajednicom za energiju vjetra u južnoj Europi. Od svih vjetroturbina na području Pujalta koje su u vlasništvu korporacija, ona je jedina u zajedničkom vlasništvu građana, nekoliko manjih tvrtki i organizacija poput Greenpeacea, čiji je ured u Španjolskoj unaprijed kupio struju iz vjetroturbine za sljedećih 25 godina. Vjetroturbina je izgrađena vlastitim sredstvima i proizvedena električna energija se među vlasnicima ne dijeli već se prodaje u elektroenergetsku mrežu kako bi se ostvario prihod koji pokriva investiciju, troškove održavanja i ostvario mali povrat. Vlasnici, od kojih neki žive i u drugim europskim zemljama, obnovljive izvore energije su prepoznali kao dobru priliku za ulaganje. Sveukupno u njezinom vlasništvu sudjeluje 615 entiteta/građana koji su do sada u njezin rad uložili 2,8 milijuna eura. Vjetroturbina radi 2.405 sati godišnje, proizvodeći 5.653 MWh/god, što je ekvivalentno potražnji 2.000 obitelji.
Postoji još jedna zgodna inovacija koja povezuje energetiku i nove tehnologije, a to je jedinstvena energetska valuta koju koristi katalonski grad Viladencas kroz projekt Vilawatt. Jedinstvena istoimena digitalna valuta osmišljena je kako bi se povezale energetske uštede i rast lokalnog gospodarstva. Trenutačno više od 200 objekata diljem Viladecansa dopušta plaćanje u eurima-Vilawattima. Koliko si energije uštedio, toliko proporcionalno popusta ostvaruješ u lokalnim trgovinama.
Vilawatt je pionirski projekt energetske tranzicije u Viladecansu u kojem živi nešto manje od 70 tisuća stanovnika. Radi se o javno-privatno-građanskom partnerstvu koje je osnovalo i promiče Gradsko vijeće, a ciljevi gradskih čelnika bili su poboljšati otpornost grada na klimatske promjene, blagostanje stanovnika i rješavanje problema energetskog siromaštva. Kao rezultat, općina je uspjela uštedjeti oko 930 tisuća eura i smanjiti troškove za građane za 24 posto u njihovim godišnjim komunalnim davanjima.
Prema podacima Europske komisije, u Europi trenutno postoji oko 9.000 zajednica obnovljivih izvora energije, s više od 900.000 članova. Još uvijek postoji veliki jaz između istoka i zapada; njih manje od 150 nalazi se u središnjoj i istočnoj Europi.
U Hrvatskoj su dvije prepreke ključne: zakonski okvir je teško provediv u praksi i ne postoje nikakve potpore za osnivanje energetskih zajednica, od financijskih do edukacijskih. Sve to je rezultat trome administracije i nedostatka političke volje da Hrvatska napokon napravi iskorak u energetskoj tranziciji kao što to rade brojne druge zemlje i da ulaganja, umjesto u širenje fosilne plinske infrastrukture ili, po novim najavama, nuklearne elektrane, preusmjeri u obnovljive izvore energije.
Na papiru i u političkom narativu Hrvatska je zemlja s jednim od najvećih udjela obnovljive energije u Europi, ali to je golemim dijelom zahvaljujući starim hidroelektranama izgrađenim u doba bivše Jugoslavije te visokim udjelom ogrjevnog drva u proizvodnji toplinske energije, dok su ulaganja u novije tehnologije obnovljivih izvora energije poput sunca i vjetra premala.
Stoga tražimo od Vlade da unaprijedi pravni okvir koji uređuje energetske zajednice, da promiče energetske zajednice putem kampanja informiranja i podizanja svijesti te osigura financijske potpore za njihovo osnivanje.
Građanima treba omogućiti da sudjeluju u tranziciji te treba iskoristiti postojeća EU sredstva koja su osigurana za zamah energetskih zajednica u Europi.