Od aktualnih tema i kampanja kojima se Greenpeace u Hrvatskoj trenutno bavi, tema izlaska iz fosilnog doba i odmaka od plina najviše žari i pali društvenim mrežama.
To i ne čudi previše. Na stranu pripadnici fosilne industrije koji uvredama i provokacijama nastoje putem komentara provoditi vlastite kampanje. Većinu stanovnika brine može li postojati adekvatna alternativa plinu kod grijanja.
Odmak od fosilnih goriva ne može se dogoditi (niti to zagovaramo) preko noći. Tehnološka rješenja već danas postoje, svakim danom ih se sve više usavršava i prije nego što izađemo iz fosilnog doba, ta rješenja moramo biti spremni prigrliti i upotrijebiti.
Svjedočimo ogromnim promjenama u energetskom sustavu, iznimno važnim promjenama u očuvanju okoliša i ublažavanju klimatskih promjena i šteta koje one uzrokuju našem društvu i okruženju.
Na europskoj razini donose se razne politike koje bi nas, u ne tako dalekoj budućnosti, trebale dovesti do prijelaza na 100 posto obnovljive izvore energije. Također, jedan od glavnih faktora uspješne zelene tranzicije je i energetska učinkovitost. Trajan pritisak na nositelje političke i ekonomske moći svakako je najvažniji pravac djelovanja na tom putu. Međutim, postoje brojni načini i sitni koraci kojima i sami možemo doprinijeti uštedi energije u našim svakodnevnim životima. Napuštanje loših i skupih navika dobar je prvi korak.
Neke od tih mjera su, primjerice, tuširanje umjesto kupanja, gašenje svjetla kad nismo u prostoriji, isključivanje uređaja iz struje kad nam nisu potrebni, smanjenje temperature na termostatu uz slojevito odijevanje, ‘prirodno’ sušenje odjeće bez sušilice, kuhanje veće količine hrane odjednom za cijeli tjedan umjesto obrok po obrok itd.
Kako bismo ih racionalnije koristili, važno je i znati koji su to glavni ‘gutači’ energije koji nam crpe i energiju i kućne budžete. Donosimo pregled njihove potrošnje:
Potrošna topla voda – 14,5 %
Rasvjeta i električni uređaji – 13,6%
Kuhanje – 6%
Hlađenje prostora – 0,5%
Ostalo – 1%
*Izvor: Eurostat, 2021.
Vidljivo je, dakle, da grijanje prostora ima najveći udio u potrošnji energije u kućanstvima u većini zemalja EU, a vodeći energent za grijanje kućanstava, s udjelom od 40 posto u 2021. je fosilni plin koji se zbog visokog udjela metana – iznimno snažnog stakleničkog plina – smatra klimatskim ubojicom.
Uz veću energetsku učinkovitost, u sektoru grijanja/hlađenja mogu se provesti brze promjene. Prijelaz na energetski učinkovito grijanje i hlađenje temeljeno na obnovljivim izvorima energije može se kretati u nekoliko pravaca, ovisno o potražnji za energijom, dostupnosti resursa te potrebama i prioritetima svake zemlje ili regije. EU mora podržati prijelaz na obnovljivo grijanje poticanjem postavljanja dizalica topline diljem Europe i širenjem sustava centralnog grijanja koje će biti na obnovljive izvore energije.
Alternativa konvencionalnom grijanju
U smjernicama za uštedu energije Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja navodi se da dizalica topline ili toplinska pumpa troši od 2,5 do 5 puta manje električne energije nego električni radijatori ili peći.
Kao i klima-uređaji, dizalice mogu i grijati i hladiti dom i to je njihova velika prednost. Ono što ih čini ekološki prihvatljivijima je činjenica da ne sagorijevaju fosilna goriva kao peći za grijanje.
Dizalice topline ne stvaraju topli zrak već redistribuiraju toplinu iz zraka, tla ili vode. Prilikom hlađenja, dizalica topline apsorbira toplinu unutar doma i ispušta je van. U načinu grijanja toplinska pumpa apsorbira toplinu iz tla ili vanjskog zraka (čak i hladnog zraka) i otpušta je u zatvorene prostore.
Nove, tzv. apsorpcijske dizalice topline mogu se pokretati širokim spektrom izvora topline kao što je para, solarno grijana voda, zrak, geotermalno grijana voda i tako se razlikuju od kompresijskih dizalica topline koje pokreće mehanička energija.
U Hrvatskoj dizalice topline nisu novost, uvrštene su u asortiman brojnih ponuđača na tržištu i kada razmišljamo o energetskim uštedama, valjalo bi, ne samo isključivati radijatore već i razmisliti o prelasku na nove sustave grijanja koji mogu pomoći i pri smanjenju emisija štetnih plinova.
U prosincu prošle godine Europski parlament i Vijeće EU došli su do dogovora o smanjenju emisija i potrošnji energije u zgradama u EU-u. Prema tom dogovoru sve nove stambene i nestambene zgrade moraju imati nultu stopu emisija iz fosilnih goriva od 1. siječnja 2028. za zgrade u javnom vlasništvu i od 1. siječnja 2030. za sve druge nove zgrade, uz mogućnost posebnih izuzeća. Države članice morat će se pobrinuti i da nove zgrade budu spremne za solarnu energiju, što znači da moraju biti prikladne za postavljanje krovnih fotonaponskih i solarnih toplinskih instalacija. Umjesto plina za grijanje i toplu vodu, zgrade će koristiti dizalice topline i solarnu energiju (pa čak i geotermalnu energiju ako za to ima mogućnosti). A sve postojeće zgrade prolaze kroz energetsku obnovu kako bi trošile manje energije i tako emitirale manje CO2.
Dakle, dilema zapravo ne postoji. Nije više pitanje hoće li se nego kada dogoditi tranzicija.
Svaka velika promjena započinje u našoj svijesti. Napuštanje nafte i plina je povijesni trenutak za čovječanstvo i logično je da se otvaraju mnoga pitanja. Najveća odgovornost je ipak na onima koji na fosilnim gorivima i dalje profitiraju, kao i na vlastima koje trebaju strateški i investicijski usmjeriti zemlje prema zelenoj energetskoj tranziciji. Dokle god donositelji odluka budu naklonjeni dilerima, ovisnosti ćemo se teško i sporo rješavati.