Javna je tajna da nas fosilna industrija pokušava uvjeriti da je plin zamjena za naftu i ugljen koja je „povoljna za klimu“. No taj je zaključak nažalost selektivan i usredotočen samo na postupak izgaranja, a ne uzima u obzir druge faze u životnom ciklusu plina (kao što su ekstrakcija i transport). Ova procjena dakle ignorira ili ozbiljno podcjenjuje ogroman problem – curenje metana.
Što povezuje fosilni plin s metanom?
Plin je fosilno gorivo koje se vadi iz podzemnih nalazišta. On se većinski sastoji od metana (80% udjela ili više), ali može sadržavati i druge sastavnice poput propana, etana, ugljikovog dioksida i dušika.
Kad se plin spaljuje, metan (CH4) se pretvara u ugljični dioksid (CO2) i vodenu paru (H2O). Dok su i metan i ugljični dioksid snažni staklenički plinovi i glavni pokretači antropogene klimatske krize, metan je puno gori jer je njegov potencijal globalnog zagrijavanja 84 puta veći nego kod CO2 u njegovih prvih 20 godina u atmosferi.
Ukratko, važno je prisjetiti se da plin uzrokuje puno ozbiljniju štetu klimi ako uđe u atmosferu kao neizgorjeli plin (u obliku metana) – što se događa zahvaljujući takozvanom „curenju metana“.
Što je curenje metana?
Do curenja metana dolazi kad plin nekontrolirano istječe u atmosferu tijekom postupka ekstrakcije iz tla, tijekom transporta (npr. starim plinovodom) ili tijekom pohranjivanja (primjerice u spremnicima).
Kako se otkriva i mjeri curenje metana?
Curenje metana koje je štetno za klimu i ugrožava zdravlje može se zabilježiti visokospecijaliziranim infracrvenim kamerama koje prikazuju nevidljive i često nekontrolirane emisije.
Greenpeace u Austriji zabilježio je prisutnost sumnjivih emisija metana na tri središnje lokacije domaće naftne i plinske industrije. Fotografije su šokantne. Golom oku ili snimljeno običnom kamerom čini se kao da se nema što vidjeti: tek nekoliko dimnjaka koji vire iz jednoličnih industrijskih građevina. No zahvaljujući posebnoj kameri za snimanje plina, prljava tajna koju fosilne kompanije pokušavaju prikriti izlazi na vidjelo. Nekoć skriveni od pogleda, masivni oblaci metana šikljaju iz dimnjaka te više nisu nevidljivi, niti ih se više može osporiti ili ignorirati.
Organizacija Clean Air Task Force nedavno je došla do sličnih otkrića diljem Europe.
Stoga nije previše nategnuto reći da fosilni plin tihi ubojica klime. Problem curenja metana često se zanemaruje kad se raspravlja o ulozi plina u klimatskoj krizi. To nije iznenađujuće s obzirom na to da je metan plin koji je nevidljiv golom oku, a fosilna industrija usto ulaže velike napore u sakrivanje stvarne cijene plina.
Da bismo ispunili svoje klimatske obaveze, ne možemo si priuštiti dodatnu infrastrukturu iz koje curi fosilni plin u Europi, niti bi se takvi projekti trebali subvencionirati novcem poreznih obveznika. Tvrtke koje su odgovorne za ta curenja ne bi smjele profitirati od povlaštenog tretmana i velikih javnih ulaganja.
Vrijeme je da se tomu stane na kraj.