Zastani na tren i osluhni oko sebe. Što čuješ? Sirene? Javni razglas? Pjev ptica?
Proteklih mjeseci promatram kroz prozor kako vrijeme prolazi. Zemlja za zemljom, grad za gradom osjećaju strah i bol zbog gubitka, ali i poštovanje prema onome što čine zdravstveni radnici i ljudi na prvim linijama. A tu je i solidarnost sa susjedima.
To što smo silom odvojeni samo nas je zbližilo.
A neki su se jazovi proširili. Nepravda i nejednakost sve su izraženiji kako se do pucanja razvlače mjere zaštite, a kapitalisti katastrofe pljačkaju, ostavljajući sposobne pojedince, obitelji i zajednice da se sami nose sa sve većim opasnostima.
Sve se promijenilo.
Pandemija COVID-a 19 ispraznila je gradske četvrti i bacila svjetski gospodarski sustav u stanje šoka. Prazne ulice i trgovi koji su nekad vrvjeli životom postali su simbolom pandemijske krize. Na nama je da odlučimo kako ćemo ispuniti tu prazninu.
Globalno, nas 55% živi u gradskim područjima i taj će broj samo rasti. Sada imamo priliku ponovno izgraditi bolje gradove koji su otporni na katastrofe i čiji se smisao vrti oko dobrobiti svih njihovih stanovnika, u kojima nema zapostavljenih i svi mogu živjeti zdravo, sretno i međusobno povezani. Gradove u kojima trošimo manje Zemljinih dragocjenih resursa, a živimo punije i bolje.
Trebamo izgraditi gradove koji su zdravi za ljude i za ovaj planet. Pandemija i gospodarska kriza prepliću se s postojećom klimatskom krizom. Moramo ih rješavati zajedno. Evo kako.
Četiri ideje za bolji grad
1. Zeleniji prijevoz
Automobili u prosjeku zauzimaju 50% gradskih površina, ubrajamo li tu ulice i parkirališta. Na globalnoj razini, prosječni gradski stanovnik provede 100 sati na godinu u prometnim gužvama. A od svih čimbenika koji pridonose klimatskoj krizi najbrže raste upravo sektor prijevoza. Nešto tu ne štima.
Gradovi bi trebali služiti ljudima, a ne autima.
Sada imamo priliku osmisliti novu mobilnost u gradovima, povećati broj biciklističkih staza, pješacima pružiti veću sigurnost, napraviti bolje sustave prijevoza vlakovima, tramvajima i autobusima, pa čak i potpuno izbaciti aute iz gradova. Trebaju nam sigurni, povoljni i održivi načini za kretanje po gradu bez automobila.
Gradonačelnici u tom smislu trebaju poduzeti odvažne mjere. Zatvaranjem zakrčenih cesta i ulica otvarat će se mogućnost zelenih četvrti i vraćanja izgubljenih površina građanima.
2. Zelenija hrana
Kad su krenula zatvaranja u mnogim gradovima, ljudi su se zabrinuli hoće li biti dovoljno hrane za sve. S rastućom nesigurnosti i nejednakom dostupnosti hrane u krizi su gradovi pokazali svu svoju krhkost.
Naš sadašnji uzgoj hrane pridonosi svjetskim emisijama stakleničkih plinova s čak 24%. Uzgoj životinja pridonosi s 14%, a bacanje i gubitak namirnica s 8%. Samo je jedan dobitnik u ovom poremećenom sustavu: agroindustrijski kompleksi.
Zamislite da živimo u gradu u kojem se sva hrana uzgaja lokalno na gradskim ili prigradskim farmama, a koja je sezonska i ekološki prihvatljiva. Sve više poljoprivrednika, građana, gradonačelnika i zajednica rade na tome da gradska područja u budućnosti budu otpornija na krize s hranom. Oni sve više uzgajaju zdravu hranu na gradskim farmama, vrtovima i povrtnjacima, na krovovima i balkonima. Organiziraju se tržnice, zadruge i skupovi na kojima ljudi mogu kupiti i razmijeniti zdravu hranu. Kantine i restorani sve više poslužuju hranu biljnog podrijetla. Uzgajaju se, kupuju i pripremaju jela od sezonskih i lokalnih namirnica, čime se izbjegava nepouzdan i s onečišćenjem povezan uvoz.
3. Zelenije gospodarstvo
Živimo na planetu ograničenih resursa. No, naše gospodarstvo stvara takvu potrošnju da bi nam trebala tri naša planeta da je zadovoljimo. Naša ovisnost o potrošnji sve više stvari jedan je od korijena nastanka 60% svih emisija stakleničkih plinova u svijetu. Moramo promijeniti svoje neodržive navike, želimo li sačuvati mogućnost da zagrijavanje ne prijeđe 1,5 °C.
Dok smo bili zatvoreni, shvatili smo da nam mnogo stvari uopće ne treba za dobar život.
Moramo potpuno promijeniti svoje potrošačke navike i kupovati manje, ali bolje. Gradovi nam u tom smislu mogu pomoći da smanjimo zajedničku potrošnju time što će poticati višekratnu i zajedničku uporabu, popravke, razmjene te dostupnost radionica i dućana za razmjenu dobara. Recikliranje bi trebalo biti tek posljednja faza u dugom životu nekog proizvoda. Time bi se smanjilo korištenje sirovina i proizvodnja otpada.
4. Zeleni prostori
Sve je veća potreba za gradskim zelenilom i sve više znanstvenih istraživanja potvrđuje povezanost između parkova i zelenila s kvalitetom života. Svjetska zdravstvena organizacija govori kako ljudi ne bi trebali živjeti udaljeni više od 300 metara od zelenila. No u mnogim se gradovima zelenilo i parkovi još uvijek smatraju luksuzom dostupnim isključivo povlaštenoj manjini.
Zelenilo u gradovima nas potiče da se više bavimo tjelesnim aktivnostima, opuštamo, igramo i uživamo u društvu.
Jedan od načina da ostvarimo željenu transformaciju gradova jest da prazne parcele pretvorimo u komunalne vrtove i zelene prostore. Gradska poljoprivreda može sve više nas uključiti u proizvodnju vlastite hrane i obnovu svojih gradova. Zelenilo je način da izbjegnemo gradski stres.
Ozelenjeni prazni gradski prostori, dobri međuljudski odnosi umjesto potrošnje jednokratnih proizvoda, kretanje sa što manjim onečišćenjem – tako bi mogli izgledati naši gradovi budućnosti.
Sigurnije, bolje i čišće gradove treba graditi korak po korak, zajedničkim i usklađenim gospodarskim djelovanjem, smišljenom politikom i građanima koji su na čelu svega toga.
U izgradnju takvih gradova budućnosti trebamo biti uključeni svi i krenuti odmah.
Kakav ti grad budućnosti želiš?
Celia Ojeda Martínez je programska voditeljica Greenpeacea Španjolska te voditeljica projekta Gradovi. Blog je izvorno objavljen 25. svibnja 2020.