U sklopu projekta #ZazeleniGrad na temu bioraznolikosti u urbanim područjima, razgovarali smo s professorom emeritusom s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Damirom Viličićem.
U nedavnom intervjuu s psihologinjama Lindom Rajhvajn Bulat i Marinom Trbus, saznali smo puno o psihofizičkim dobrobitima koje donose zelene površine. Vi u članku Biološka raznolikost u urbanom planiranju, 2020., (Glasnik Hrvatskog biološkog društva 8, str. 19-28) o njima govorite kao o zdravstvenom servisu. Možete li nam pojasniti tu usporedbu?
Zdravstvenim servisom zelenih površina u gradovima podrazumijevamo povoljno djelovanje zelenih površina na način života i zdravlje ljudi. Zelenilo pruža ugodniji način života, sprječava razvoj srčanih bolesti i dijabetesa te omogućava zdraviji i duži život ljudi. Zdraviji život za ljude u gradovima moguće je ostvariti povećanjem biološke raznolikosti – organiziranjem naselja u koja se uklapaju zelene površine i prirodne životne zajednice. Čovjek je dio prirode, pa na njega djeluju sve zakonitosti ekologije.
Što sve podrazumijeva zelena infrastruktura i zbog čega nam je ona važna?
Zelena infrastruktura uključuje drveće, travnjake, parkove, gradske šume, urbanu poljoprivredu, vlažna staništa, jezera, potoke, a takva staništa naseljava i pripadna fauna. Urbane zelene površine omogućavaju biološku raznolikost, održavanje pogodnih mikroklimatskih uvjeta, infiltraciju vode u tlo, vezanje ugljikova dioksida, vizualnu i estetsku kvalitetu, rekreaciju. Urbana poljoprivreda sve je značajnija djelatnost koja doprinosi ekonomskoj održivosti i zelenoj infrastrukturi gradova. U tom kontekstu u Zagrebu, kao najvećem gradu u Hrvatskoj, još uvijek se ne pojavljuju ekološke krize kao u mnogim megalopolisima svijeta. Zelenu infrastrukturu u gradovima treba razvijati postupno kako se ne bi javile krizne situacije zbog pretjerane betonizacije. U Zagrebu je još 2007. godine održana prva međunarodna radionica o biološkoj raznolikosti u gradovima, u okviru globalnog projekta o urbanoj biološkoj raznolikosti. Projekt je bio forum za rješavanje problema betonizacije velikih gradova. Zdraviji život u gradovima moguće je provesti u skladu s osnovnim načelima ekologije i principima kojima objašnjavamo stabilnost ekološkog sustava. Mediji, nažalost, nisu pratili radionicu niti su im bila zanimljiva ikakva nastojanja da se u Zagrebu planira razvoj prema suvremenim ekološkim i urbanističkim principima.
Zbog čega je pri stvaranju budućih koncepata zelene infrastrukture potreban interdisciplinarni pristup te u kojoj mjeri i na koji način bi u tome potencijalno mogli sudjelovati i zainteresirani građani?
Suvremeno urbano planiranje jest uvijek interdisciplinarni posao, ali se uz estetsku komponentu u projektiranju zelenila na javnim površinama i parkovima ne promišlja dovoljno o ekološkoj komponenti, tj. o potrebi da ostvarimo prostor koji ima bogatiji sastav biljaka, životinja i korisnih mikroorganizama koji povećavaju spomenuti zdravstveni servis u gradovima. Neki će reći da ćemo takvim pristupom razmnožiti štetočine, ali ekološkim inženjeringom može se regulirati sastav flore i faune u gradovima. Zato je potrebna interdisciplinarna suradnja u urbanom planiranju.
Betonizacija narušava zdravlje ljudi
Svjedoci smo da zbog sveprisutne betonizacije imamo sve manje zelenih površina, a to vrlo negativno utječe na biološku raznolikost. Koje su posljedice tog procesa na stanovnike u gradovima?
Betonizacija reducira učinak zelenih površina i ekstremno smanjuje biološku raznolikost te poskupljuje život građana uz nepovoljnije klimatske uvjete. Veća biološka raznolikost uspostavlja ekološke odnose među biljkama, životinjama i mikroorganizmima, a prostor postaje ekološki stabilniji. Brojna znanstvena istraživanja dokazala su da betonizacija narušava zdravlje ljudi.
Ptice su dobri indikatori kad su u pitanju bioraznolikost i promjene u urbanom prostoru. Ornitološke analize pokazuju da je njihova brojnost slabija na zelenim površinama kojima nedostaje grmlja. Kakva je situacija u Zagrebu po tom pitanju kod nas? Možete li nam dati neke dobre i loše primjere?
Velike promjene se događaju u parkovima naših gradova posljednjih godina. Ako kosovima ili drugim pticama pjevicama, u čijem pjevu uživamo, ne osiguravamo uvjete za gniježđenje, nestat će iz naših parkova. U Zagrebu se parkovi uređuju po protokolima koji omogućavaju jeftino održavanje. Uklanja se grmlje koje omogućava život pticama pjevicama. Ako je razlog za uklanjanje grmlja sigurnost u parkovima, može se projektirati sadnja živica i grmlja uz ograde javnih površina i u mozaičnim nakupinama. Zašto se ne sadi domaće i dekorativno grmlje iz naših prirodnih šibljaka, kao što su glog, svib, drijen, koji su sklonište i hranilište pticama pjevicama? Sve su rjeđe i šljive koje nam u proljeće lijepo cvatu. Razlog nestručnog upravljanja možda je nedostatno školovan kadar. Od ekološki dobro projektiranih i održavanih parkova treba spomenuti Starčevićev trg u Zagrebu, gdje možemo vidjeti lijepo formirane krošnje divljeg kestena i graba. Loše projektirana zelena javna površina je Bundek u Zagrebu, gdje je grmlje potpuno zanemareno. Mnogo je gradskih parkova gdje se ne sijeku isprepletene grane u krošnjama, nego isključivo donje grane koje šetači već odavno ne mogu dohvatiti, a postojeće rijetko grmlje se drastično obrezuje. Ostarjela stabla i nepomlađene šume Parka mladenaca u Novom Zagrebu, pa čak i Maksimira, sve su češće stanište vrana. Pjev kosova može se još čuti sa zelenih površina s grmljem oko urbanih vrtova koje obrađuju stanovnici gradskih naselja.
Kriza gubitka bioraznolikosti povezana je i sa sve češćom pojavom epidemija, ali i drugim krizama. Degradacija prirodnih staništa povećava interakciju čovjeka i divljih životinja, što za posljedicu ima širenje zaraznih bolesti. Broj bioloških vrsta koje izumiru svakim je danom sve veća. Na koji se način globalno može zaustaviti ovaj negativni trend, a što mi kao pojedinci možemo poduzeti već danas?
Potrebno je riješiti prehranu ljudi u najgušće naseljenim područjima svijeta. Ljudi krče šume, potiskuju staništa divljih životinja, žive sa životinjama i hrane se njima na neprikladan način, pa se povećava izloženost ljudi mikroorganizmima koji izazivaju bolesti u životinja. Povećava se mogućnost da uzročnici bolesti u životinja pronalaze nove domaćine – ljude. Patogeni virusi brzo mutiraju, a epidemije i pandemije su najveća opasnost brzo rastućeg stanovništva na Zemlji. U prirodi je poznato da su viroze važan uzročnik propadanja gustih populacija jednostaničnih mikroorganizama (npr. uzrokuju svršetak cvjetanja planktonskih alga). Poigrava li se priroda na isti način s čovjekom? Srećom, čovjek ima imunološke tehnike koje nas spašavaju cijepljenjem.
U gradovima nam je potrebno više privatnih vrtova
Hrvatska po bioraznolikosti spada među najbogatije zemlje Europe. Imamo čak četiri biogeografske regije, dok tek nekoliko zemalja u Europi ima više od dvije. Naspram toga, urbanizacija kao da se širi i dalje: Zagreb ima neprekinut urbani potez od 50 kilometara u smjeru istok-zapad, i dalje se širi prema jugu. Slična je situacija i u Splitu. Je li to svojevrsni konflikt?
Zalihe bogate flore i faune održavamo u područjima pod različitim kategorijama zaštite. Hrvatska ima mnoge površine pod zaštitom, što je jako dobro. Gradovi trebaju čuvati zdravlje svojih stanovnika, pa je potrebno suvremeno urbano planiranje. Zelenilo grada Zagreba pomalo je izolirano u smjeru sjever-jug; odvojeno je željeznicom i rijekom Savom. Ispravno je izgradnju grada organizirati tako da se među stambene blokove uvlače zelene površine te da zelena infrastruktura ostane što bolje povezana s prirodom u okolici grada. Idealno bi bilo zelenilom povezati podsljemensku zonu preko Ribnjaka i Lenucijeve ili Zelene potkove s južnijim dijelovima grada preko željezničke pruge do i preko Save. Tako bi se povećala biološka raznolikost u gradu. Takav pristup vrijedi i za primorske gradove koji su jače okruženi kamenom, pa zelenila uvijek nedostaje.
U već spomenutom članku navodite kako su vrtovi u gradovima također vrlo značajni za bioraznolikost. Možete li nam pojasniti u čemu je njihova važnost?
Stanovnici gradova koji uređuju vlastite, privatne vrtove na ekološki prihvatljiv način time značajno povećavaju i održavaju biološku raznolikost. Postižu se ugodniji mikroklimatski uvjeti i sve što donosi stabilniji okoliš. U vrtovima treba saditi raznoliko bjelogorično grmlje i živice, a listinac u kompostištima mikrobnom aktivnošću obnavlja tlo. U većim vrtovima, male travnjake, šumsko drveće i grmlje u mozaičnom rasporedu naseljavaju i životinje, kao što su leptiri, ježevi i ptice. Pokazalo se da građani u razvijenim zemljama svijeta s razumijevanjem prihvaćaju život uz takav koncept, uz veću biološku raznolikost u svojim vrtovima. Male životne zajednice u privatnim vrtovima i u ekološki upravljanim javnim parkovima mogu tako ostati povezane s periferijom grada u kojoj je ostao nepromijenjen i zdrav okoliš. Važna je uloga školskih vrtova, gdje djeca mogu shvatiti važnost različitih staništa i zajednica za život čovjeka.
Uskoro nam dolaze lokalni izbori. Koja biste savjete dali budućoj vladajućoj garnituri u Zagrebu po pitanju zelenih površina i bioraznolikosti?
Projekt Sava u središtu Zagreba veliki je izazov u budućnosti. Postojeće prirodne vrijednosti uz obale rijeke trebalo bi očuvati i uključiti u ekološki optimalna urbanistička rješenja. Površine uz korito rijeke moraju se urbanizirati i privredno aktivirati, ali projektiranjem mozaičnog rasporeda građevina i zelenih površina s različitim staništima i životnim zajednicama. Time se može omogućiti ugodno stanovanje i boravak ljudi na otvorenom, za rekreaciju i edukaciju. Bit će to težak zadatak u uvjetima financijskih pritisaka. Gradske službe za uređenje gradskih parkova treba bolje organizirati. Treba potaknuti projekte za animiranje vlasnika privatnih vrtova, kako bi se ekološki aktivirao taj značajni dio zagrebačkog zelenila.